galeb livingstone

Nekako su mi se počele slagati slikice, da trebalo bi ovaj album vrijednosti definitivno presložit.Ležim na podu na svom radnom mjestu, mala digresija upravo mi frendica citira svoj dječji dnevnik „sestra mi je poručila da me f. pozdravlja ali da sam malo premlada za njega, ipak ću se truditi i dalje“....Da se vratimo, ležerna atmosfera, to spada u opis mog posla. Moja očigledna potreba za pažnjom, sluša se Sinatra, i ja sam negdje drugdje u prozirnoj bijeloj spavaćici, bosa, tamno našminkana, martini s maslinom, dvije lajne bijelog na stolu, i on preko puta mene. Prigušeno je svijetlo, samo me nepomično promatra i puši cigaru......U tom trenutku, pri posljednjem činu mašte, kad se energija osjećala u zraku, podignuo me s poda,onaj lik koji je sretno zaljubljen, s pitanjem „kaj misliš da te ne mogu dignut?“i razbio crno bijeli film.Volim kad me muškarci nose tad se osjećam bezvremenski. Dvadeset minuta kasnije druga sekvenca, starac leži na podu, zaustavljen promet. Muškarac i žena koji su naletili na starca pokušavaju ga podići s pločnika. Ja i dalje samo promratram i jedna misao, jedna rečenica,“ kako to da ti je to uspijelo?, jer ništa nisam čuvao za povratak.“ I onaj klik u glavi, ne postoji ne ufur, postoji samo tvoj ufur....

Sjedim, pušim već desetu cigaretu danas, kao uživam ja u tome i ne želim prestati. Buljim u ekran i tipkam, luđački tipkam, samo da ne gledam u prostoriiju u kojoj se nalazim. Mogla bi zaokupirati svoje misli o tome što ću obući sutra, pa ipak idem na premijeru nove sapunice, nekog bi to veselilo. Jučer sam odlučila investirati nešto love u svoj izgled i otišla s frendicom u importane, dok sam lutala dućanima, iznenada me uhvatila neka čudna vrtoglavica, osjećaj panike, brzo sam izletila van kupila sok i vege pizu. Sjela sam se na klupicu, zapalila cigaretu i čekala frendicu, ona je kupila hlače i cipele, bila je zadovoljna. Dok su meni letile misli poput, kupite cipele, hlače, torbicu...i bit će te sretni. Ovo zadnje vrijeme, često razmišljam o sreći, o tome što me čini sretnom i što više razmišljam to se više osječam praznom, prokleto prazno. Kroz život sam jurila s nekim osjećajem panike, nisam se zaustavljala . Iz jednog ufura u drugi, što je stvarno? To pitanje me zaljepilo za tlo i ne mogu se pomaknut. Upoznala sam jednog tipa, već dulje vrijeme je u sretnoj vezi, naglašavam sretnoj. Odemo van gdje on izjavi da ga privlačim ja ga uredno odjebem, ne zbog nikakvog morala, zauzeti tipovi su me prije palili, da smo se upoznali prije par mjeseci sad bi mu uredno bila ljubavnica i napravila bi sve da mu razjebem kvazi sretnu vezu. Zašto? Da dokažem njemu, sebi, da sretna veza ne postoji.......Sad ga gledam i razmišljam ne mogu se ja u to ufurat, trenutno se u ništa ne želim ufurat, jednostavno ne osjećam ništa.....Zašto sam ga uopće imale potrebu spomenut?, zbog jedne njegove rečenice, dok smo sjedili na kavi u kvartu, on je pričao o tome kako voli svoju curu, ja sam čitala horoskop i razmišljala o tome koga on to želi uvjerit mene ili sebe, možda oboje.Pitala sam ga da li je gledao Božanstvenu glad u ITD-u, odgovorio je da nije ali da je čitao knjigu i da je u tom trenutku poželio imati ljubavnicu. Nisam ništa odgovorila, nastavila sam prelistavati novine. Jedna misao mi nije dala mira, zar smo mi ljudi toliko glupi?, da smo zbog jedne knjige , rečenice, jednog prizora spremni se upustiti u nešto, što će srušiti sve što smo voljeli i gradili. Ne nisam odlučila postati njegova ljubavnica, ja sam svoju božanstvenu glad doživjela, prije nego što sam znala da knjige pišu o toj emociji. Ali znam da ga njegova ljubavnica negdje čeka, „pazi što želiš moglo bi ti se ostvariti“...........